Quatur Tempora ili Kvatre

 

Quatur Tempora ili Kvatre

Zaboravljena, ali bogata i blagorodna katolička tradicija

Propovjednik nam zbori:

„Sve ima svoje vrijeme. Svaka  stvar ima svoje vrijeme pod nebom. Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno…“ —  (Ecclesiastes 3:1-2)

Nadahnuti pisac nudi mnogo primjera, ali slika sadnje i žetve posebno dobro pristaje. Katolička Crkva kroz godinu prolazi s ritmom blagdana i postova. Dok mnogi katolici još uvijek slave dane poput Preobraženja Gospodnjeg ili Svetog Nikole, tiho su dopustili da drugi blagdani izblijede iz popularne prakse.

Jedna takva tradicija je i obdržavanje Kvatri, (ili Kvatrenih dana). Na službenom crkvenom jeziku, latinskom, poznati su kao Quatuor Tempora („četiri doba“), što su skupovi od tri dana — srijeda, petak i subota — koji se obilježavaju na početku svakog od četiri godišnja doba. Nisu to obvezni sveti dani, ali katolicima daju jedinstven način obilježavanja promjene godišnjih doba molitvom, postom i zahvalnošću.

Tradicija s drevnim korijenima

I ova tradicija Crkve dolazi nam iz ranih stoljeća i izvire iz drevnih korijena. Crkva u Rimu prvi je put štovala postove vezane uz godišnja doba već u trećem stoljeću. U početku je Crkva održavala te postove u lipnju, rujnu i prosincu, a lokalni svećenici su objavljivali točne dane. Neki pripisuju papi Kalistu (217. – 222.) zasluge za naređivanje posta, a sveti Lav Veliki (440. – 461.) pratio je običaje sve do apostola. U vremenu pape Gelazija I. (492. – 496.), Crkva ih je štovala u sva četiri godišnja doba, a on je dopustio zaređivanje novih svećenika i đakona na kvatrene subote.

Iz Rima se običaj uskoro široko proširio: sveti Augustin ga je donio u Englesku, Karolinzi su ga prenijeli u Galiju i Njemačku, a do 11. stoljeća Španjolska ga je usvojila. Sveti Karlo Boromejski kasnije je u Milano uveo Dane Kvatri. Istočni šizmatici, međutim, nikada nisu usvojili tu praksu.

 

Kada su Kvatre

Tradicionalno, katolici obilježavaju Kvatrene dane u srijedu, petak i subotu, slijedeći:

●        Prva korizmena nedjelja (proljeće)

●        Duhovi (ljeto)

●        Uzvišenje svetog Križa, 14. rujna (jesen)[1]

●        Blagdan sv. Lucije, 13. prosinca (zima)

Iako ovi datumi ostaju u liturgijskoj baštini Crkve, Univerzalne norme o liturgijskoj godini omogućuju biskupskim konferencijama da prilagode Kvatrene dane lokalnim potrebama - i vremenski i načinom na koji se obilježavaju. Ova fleksibilnost omogućuje različitim regijama da povežu dane s lokalnim poljoprivrednim ciklusima ili drugim posebnim nakanama.

 

Zašto Crkva obilježava Kvatrene dane

 

Svrha Kvatrenih dana ide dublje od pukog obilježavanja godišnjih doba. U ranoj Crkvi, oni su bili način zahvaljivanja Bogu za darove prirode, umjerenosti u njihovoj upotrebi i dijeljenja s onima kojima je to potrebno. Također su služili kao kršćansko "krštenje" starijih rimskih poljoprivrednih festivala, preusmjeravajući fokus s poganskih božanstava na Stvoritelja neba i zemlje.

Sveti Lav Veliki propovijedao je da su ovi postovi namijenjeni vježbanju duše u samokontroli - ne samo u hrani, već u svim željama - dok ujedinjuju molitvu, post i milostinju kao tri stupa kršćanskog života.

 

Kako danas obdržavati Kvatre

Bit Kvatrenih dana je i dalje ista: molitva, post i zahvaljivanje. Tradicionalno, post je značio jedan puni obrok (često u podne) i dva manja obroka koji zajedno nisu bili jednaki punom obroku, uz suzdržavanje od mesa. Postovi poznati kao Jejunia quatuor temporum ili „post četiri godišnja doba” imaju korijene u starozavjetnoj praksi posta četiri puta godišnje:

Ovako govori Gospodin nad Vojskama: „Post u četvrtom, petom, sedmom i desetom mjesecu neka se za kuću Judinu obrati u radost i veselje i u svetkovine vesele! Samo morate ljubiti istinu i mir.” — (Zaharija 8, 19)

Evo nekoliko načina za ulazak u Kvatreni tjedan:

●        Post i suzdržavanje: Odaberite jednu ili više tradicionalnih praksi - postite srijedom i subotom, a petkom postite s uzdržavanjem od mesa.

●        Molite se svjesnije: Ako je moguće, prisustvujte svakodnevnoj Misi, molite Liturgiju časova ili odvojite dodatno vrijeme za osobnu molitvu.

●        Prakticirajte davanje milostinje: Iskoristite ove dane da velikodušno dajete onima kojima je potrebna pomoć, sjećajući se da zahvalnost za Božje darove prirodno vodi do njihovog dijeljenja.

●        Razmišljanje o sezoni: Prošećite na otvorenom, primijetite znakove promjene godišnjeg doba i izmolite molitve zahvalnosti za ljepotu stvaranja.

 

Tradicija vrijedna oživljavanja

 

Quatur Tempora odnosno Kvatreni dani se nažalost danas više ne obilježavaju naširoko, ali oni vjernicima i dalje govore o nečemu bezvremenskom - ljudskoj potrebi da živimo u skladu sa svime što je Bog poradi nas stvorio, da Bogu na njegovim velikim dobrima zahvaljujemo i posvećujemo cikluse vremena. Kvatre nas pozivaju da zastanemo na pragu svakog novog godišnjeg doba, da se pred Bogom ponizimo i time obnovimo svoju duhovnu disciplinu.

Bilo da ih obilježavate tradicionalnim postom ili jednostavno odvajate dodatno vrijeme za molitvu i djela milosrđa, Kvatreni dani mogu biti snažan način da dublje usidrite svoju vjeru u ritmove Crkve - i u zahvalnost Onome koji je stvorio sama godišnja doba.

 

 

---

[1] Za one koji se služe kalendarom iz 1962. godine, jesenske Kvatre (dani molitve i posta) padaju u srijedu, petak i subotu nakon treće nedjelje u rujnu. Ti dani uvijek slijede nakon blagdana Uzvišenja sv. Križa, no ne moraju nužno pasti u isti tjedan u kojem se slavi taj blagdan (koji je uvijek 14. rujna). U kalendarima starijima od onoga iz 1962. godine, jesenske Kvatre padaju u srijedu, petak i subotu neposredno nakon blagdana Uzvišenja sv. Križa, bez obzira na to koliko nedjelja prethodi tom blagdanu.