MARIJA i POSLJEDNJA BORBA
Pobožnost prema Mariji je potrebna osobito u posljednjim vremenima
Poglavito na ta posljednja i strašna
đavolska progonstva, koja će rasti svakoga dana sve do antikristova
kraljevstva, treba primijeniti ono prvo i glasovito proroštvo i prokletstvo što
ga je Bog izrekao u raju zemaljskom protiv zmije. Upravo je zgodan čas
rastumačiti ga ovdje na slavu Presvete Djevice, na spas njezine djece i đavlu
na sramotu: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i
roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš joj vrebati petu (Post 3, 15).
Bog
je zametnuo i podigao samo jedno, ali nepomirljivo neprijateljstvo, koje će
trajati do konca i bivati sve žešće: neprijateljstvo između Marije, svoje
dostojne Majke, i Lucifera; između djece i slugu Presvete Djevice, s jedne
strane, i sinova i šegrta Luciferovih, s druge. Prema tome, najljuća
neprijateljica, koju je Bog podigao protiv đavla, jest Marija, njegova sveta
Majka. Bog joj je, dapače, dao već od raja zemaljskoga, premda je tada bila još
samo u Božjoj zamisli, takvu mržnju prema onom prokletom Božjem neprijatelju,
toliku vještinu da otkrije zloću one stare zmije i toliku snagu da pobijedi,
zgnječi i satre toga ohologa bezbošca da je se on boji više nego svih anđela i
ljudi, pače, u nekom smislu, više nego i samoga Boga. To ne znači da sveta
srdžba, mržnja i moć Božja protiv sotone nisu neizmjerno veće od srdžbe, mržnje
i moći Presvete Djevice, jer su Marijine savršenosti omeđene, ali se Sotona nje
više boji iz dva razloga. Prvo, jer je ohol, pa neizmjerno više trpi što ga
pobjeđuje i kažnjava mala i ponizna službenica Gospodnja te ga njezina
poniznost ponizuje više nego Božja svemoć. Drugo, jer je Bog dao Mariji veliku
moć protiv đavola da se – kako su na usta opsjednutih često morali i protiv
svoje volje priznati – više boje jednog njezina uzdaha za koju dušu, negoli
molitava svih svetih i samo jedne njezine prijetnje protiv njih, negoli svih
ostalih muka.
Što
je Lucifer izgubio ohološću, to je Marija dobila poniznošću. Što je Eva
upropastila i izgubila neposluhom, to je Marija spasila posluhom.21 Eva,
slušajući zmiju, upropastila je sa sobom svu svoju djecu i podvrgla ih pod
zmijinu vlast, a Marija, pokazavši se savršeno vjerna Bogu, spasila je sa sobom
svu svoju djecu i sluge i posvetila ih Božjem Veličanstvu.
Bog
je zametnuo ne samo jedno neprijateljstvo, nego neprijateljstva i to ne samo
između Marije i sotone, već i između potomstva Presvete Djevice i potomstva
sotonina. Drugim riječima, Bog je zametnuo neprijateljstva, nesklonosti i tajne
mržnje između prave djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i djece i
slugu đavolskih s druge. Djeca Belialova, robovi Sotone, ljubitelji svijeta
(jer to je sve isto) uvijek su do sada progonili i progonit će od sada više
nego ikada prije one koji pripadaju Presvetoj Djevici, kao što je nekada Kain
progonio svoga brata Abela (usp. Post 4, 8) i Ezav svoga brata Jakova, koji su
praslika odbačenika i predodređenika. Ali ponizna Marija, uvijek će iznijeti
pobjedu nad onom oholicom. I to tako veliku da će joj uspjeti satrti mu glavu,
to sjedište njegove oholosti. Ona će uvijek otkrivati njegovu zmijsku zloću,
razotkrivati mu paklene spletke, mrsiti mu đavolske osnove i štitit će do konca
vijeka svoje vjerne sluge od njegove okrutne šape. No moć Marijina nad svim
đavlima, sinut će osobito u posljednjim vremenima kada će Sotona stavljati
zasjede njezinoj peti, to jest njezinim poniznim sužnjevima i njezinoj siromašnoj
djeci, što će ih ona podignuti da ratuju protiv Sotone. Oni će biti maleni i
siromašni u očima svijeta, niski pred svima poput pete. Svatko će ih gaziti i
gnječiti kao što se događa peti s obzirom na ostale tjelesne udove. Ali zato će
biti bogati Božjim milostima, koje će im Marija dijeliti obilno. Bit će veliki
i uzvišeni u svetosti pred Bogom i nadvisit će svaki stvor svojom vatrenom
revnošću. Božja će ih pomoć tako jako podupirati da će svojom petom – svojom
poniznošću – u jedinstvu s Marijom, satrti glavu đavlu, a Isusu pribaviti
slavnu pobjedu.
No comments:
Post a Comment