‘Budi religiozan ili budi proklet!’

 

‘Budi religiozan ili budi proklet!’

Propovijed o zlu plesa, koju je izrekao sveti Jean-Marie Baptiste Vianney, župnik Arški

 

Uvijek postoji osoba koja mi kaže:

"Kakva šteta može biti u tome da se neko vrijeme zabavljam? Nikome ne činim ništa nažao; ne želim biti religiozan niti postati religiozan! Ako ne idem na plesove, živjet ću u svijetu kao mrtvac!"

Dobri prijatelju, griješiš.

Ili ćeš biti religiozan ili ćeš biti proklet. A što je religiozna osoba? To nije ništa drugo nego osoba koja ispunjava svoje dužnosti kao kršćanin.

Kažeš da neću ništa postići razgovarajući s tobom o plesovima i da se zbog toga nećeš upuštati ni više ni manje u njih. Opet griješiš. Ignorirajući ili prezirući upute svog pastora, navlačiš na sebe nove kazne od Boga, a ja ću, sa svoje strane, postići mnogo ispunjavajući svoje dužnosti. U času moje smrti, Bog me neće pitati jesi li ti ispunio svoje dužnosti, već jesam li te ja naučio što moraš činiti da bi ih ispunio. Kažeš također da nikada neću slomiti tvoj otpor do te mjere da te uvjerim da je šteta u tome da se malo zabaviš plesom? Ne želiš vjerovati da u tome ima ikakve štete? Pa, to je tvoja stvar. Što se mene tiče, dovoljno je da ti kažem na način koji će osigurati da time činim sve što bih trebao činiti. To te ne bi trebalo iritirati: tvoj pastor vrši svoju dužnost. Ali, reći ćeš, Božje zapovijedi ne zabranjuju ples, niti Sveto pismo. Možda ih nisi baš pomno proučio. Slijedite me na trenutak i vidjet ćete da nema Božje zapovijedi koju ples ne bi prekršio, niti sakramenta koji ne bi oskrnavio.

Znaš, kao i ja, da se ovakve ludosti i divlje ekstravagancije obično ne prakticiraju osim nedjeljom i blagdanima. Što će onda učiniti mlada djevojka ili mladić koji su odlučili ići na ples? Kakvu će ljubav imati prema Bogu? Njihovi će umovi biti potpuno zaokupljeni pripremama za privlačenje ljudi s kojima se nadaju družiti. Pretpostavimo da izgovaraju svoje molitve - kako će ih izgovarati? Nažalost, samo Bog to zna! Osim toga, kakvu ljubav prema Bogu može osjetiti bilo tko koji ne misli i ne diše ništa osim ljubavi prema užicima i stvorenjima? Priznat ćeš, nemoguće je ugoditi Bogu i svijetu. To se nikada ne može dogoditi.

Bog zabranjuje psovanje. Jao! Kakve se svađe, kakve psovke, kakva se bogohuljenja izgovaraju kao rezultat ljubomore koja nastaje među tim mladima kada su na takvim okupljanjima! Niste li često tamo imali sporove ili tučnjave? Tko bi mogao izbrojati zločine koji se čine na tim đavolskim okupljanjima? Treća zapovijed nam nalaže da svetkujemo sveti dan nedjelje. Može li itko doista vjerovati da dječak koji je proveo nekoliko sati s djevojkom, čije je srce poput peći, doista tako zadovoljava ovu zapovijed? Sveti Augustin ima dobar razlog reći da bi muškarcima bilo bolje da [nedjeljom] obrađuju svoju zemlju, a djevojkama da nastave svoje pređe nego da idu plesati; zlo bi bilo manje. Četvrta Božja zapovijed nalaže djeci da poštuju svoje roditelje. Imaju li ovi mladi ljudi koji posjećuju plesove, poštovanje i pokoravaju li se željama svojih roditelja koje bi trebali imati? Ne, sigurno nemaju; Uzrokuju im najveću brigu i nevolju zbog načina na koji zanemaruju želje svojih roditelja i načina na koji loše troše njihov novac, a ponekad ih čak i provociraju zbog njihovim staromodnih pogleda na svijet i način života. Kakvu tugu ne bi trebali osjećati takvi roditelji, ako im vjera još nije ugasla, videći svoju djecu prepuštenu takvim užicima ili, jednostavnije rečeno, takvim razuzdanim načinima života? Ta djeca više nisu sklona Raju, već se tove za Pakao. Pretpostavimo da roditelji još nisu izgubili vjeru... Jao! Ne usuđujem se ići dalje!... Kakvi slijepi roditelji!... Kakva izgubljena djeca!...

Postoji li ijedno mjesto, ijedno vrijeme, ijedna prilika u kojoj se u plesnim dvoranama i njihovim posljedicama ne čini toliko grijeha nečistoće? Nisu li ljudi na tim okupljanjima najžešće potaknuti protiv svete vrline čistoće? Gdje drugdje nego tamo osjetila su tako snažno potaknuta na ugodno uzbuđenje? Ako malo detaljnije proučimo ovo, ne bismo li trebali gotovo umrijeti od užasa pri pogledu na toliko zločina koji se čine? Nije li da na tim okupljanjima Vrag tako bijesno rasplamsava vatru nečistoće u srcima mladih ljudi kako bi u njima uništio milost krštenja? Nije li tamo Pakao koji porobljava onoliko duša koliko želi? Ako, unatoč nedostatku prilika i pomoći molitve, kršćanin ima toliko poteškoća u očuvanju čistoće srca, kako bi uopće mogao sačuvati tu vrlinu usred toliko uzročnika koji su je sposobni razbiti?

„Pogledaj“, kaže sveti Ivan Zlatousti, „na ovu svjetovnu i lakovjernu mladu ženu, ili bolje rečeno, na ovaj plamteći ogromni đavolski oganj koji svojom ljepotom i raskošnom odjećom pali u srcu tog mladića vatru požude. Ne vidiš li ih, jednu koliko i drugu, kako nastoje očarati jedna drugu svojim držanjem, gracioznošću i svim vrstama trikova i lukavstava? Izbroj, nesretni grešniče, ako možeš, broj svojih loših misli, svojih zlih želja i svojih grešnih djela. Nisi li tamo čuo one melodije koje ugađaju ušima, koje rasplamsavaju i pale srca i pretvaraju ove skupove u peći bestidnosti?“

Nije li ondje, draga braćo moja, da dječaci i djevojčice piju s izvora zločina, koji će vrlo brzo, poput bujice ili rijeke koja se izlijeva iz korita, poplaviti, uništiti i otrovati svu svoju okolinu? Samo naprijed, bestidni očevi i majke, idite u Pakao, gdje vas čeka Božji gnjev, vas i sva dobra djela koja ste učinili dopuštajući svojoj djeci da se izlažu takvim rizicima. Samo naprijed, neće proći dugo da vam se pridruže, jer ste im jasno zacrtali put. Idite i prebrojite koliko su godina vaši dječaci i djevojčice izgubili, idite pred svog Suca da date račun za svoje živote i vidjet ćete da je vaš pastor imao razloga zabraniti ovakve đavolske užitke! ...

„Ah, kažeš mi da pretjerujem i stvari preuveličavam puno više nego što tu zapravo ima!“

Ja previše govorim o tome? Dobro, onda. Slušajte. Jesu li sveti Oci Crkve previše govorili o tome? Sveti Efraim nam kaže da je ples propast djevojaka i žena, zasljepljivanje muškaraca, tuga anđela i radost vragova. Dragi Bože, može li itko doista imati oči začarane do te mjere da će i dalje htjeti vjerovati da u tome nema ništa loše, dok je cijelo vrijeme to uže kojim Vrag vuče najviše duša u Pakao? ... Samo naprijed, jadni roditelji, slijepi i izgubljeni, samo naprijed i prezirite ono što vam vaš pastor govori! Samo naprijed! Nastavite putem kojim idete! Poslušajte ovo sve i nemojte ništa koristiti od toga!

Nema u tome ništa loše? Reci mi onda, čega si se odrekao na dan svog krštenja? Ili pod kojim uvjetima ti je krštenje dano? Nije li to bilo pod uvjetom da se zavjetuješ pred Nebom i zemljom, u prisutnosti Isusa Krista na oltaru, da ćeš se odreći Sotone i svih njegovih djela i raskoši, za cijeli svoj život - ili drugim riječima, da ćeš se odreći grijeha i užitaka i taština svijeta?

Nije li to bilo zato što si obećao da ćeš biti voljan slijediti stope raspetoga Boga? Pa, nije li to onda uistinu kršenje obećanja danih na tvom krštenju i oskvrnuće ovog Sakramenta milosrđa? Ne oskvrnjuješ li i Sakrament Potvrde, zamjenjujući Križ Isusa Krista, koji si primio, za taštu i razmetljivu odjeću, stideći se tog Križa, koji bi trebao biti tvoja slava i tvoja sreća?

Sveti Augustin nam kaže da oni koji idu na plesove istinski se odriču Isusa Krista kako bi se predali Đavlu. Kakva je to strašna stvar! Istjerati Isusa Krista nakon što ste ga primili u svoja srca! "Danas", kaže sveti Efrajim, "sjedinjuju se s Isusom Kristom, a sutra s Đavlom." Jao! Kakav je Juda onaj čovjek koji, nakon što primi našeg Gospodina, ide ga prodati Sotoni na tim okupljanjima, gdje će se ponovno ujediniti sa svime što je najzločestije! A kad je riječ o sakramentu pokore, kakva proturječnost u takvom životu! Kršćanin, koji nakon jednog jedinog grijeha treba provesti ostatak života u pokajanju, misli samo na to da se preda svim tim svjetovnim užicima! Mnogi oskvrnjuju sakrament posljednjeg pomazanja radeći nepristojne pokrete nogama, rukama i cijelim tijelom, koje jednog dana mora biti posvećeno svetim uljima. Nije li sakrament svetog reda vrijeđan prezirom kojim se razmatraju upute župnika? Ali kad dođemo do sakramenta ženidbe, jao! Koje se nevjere ne razmatraju na tim skupštinama? Čini se dakle da je sve dopušteno. Koliko slijep mora biti svaki onaj tko misli da u tome nema ništa loše...

Sabor u Aix-la-Chapelleu zabranjuje ples, čak i na vjenčanjima. A sveti Karlo Boromejski, milanski nadbiskup, kaže da su tri godine pokore dane nekome tko je plesao i da mu se, ako se vrati plesu, prijeti izopćenjem. Ako u tome nije bilo ništa loše, jesu li se onda sveti Oci i Crkva prevarili? Ali tko vam kaže da u tome nema ništa loše? To može biti samo libertinac ili lakovjerna i svjetovna djevojka koja pokušava ugušiti svoju grižnju savjesti koliko god može. Pa, postoje svećenici, kažete, koji o tome ne govore u ispovijedi ili koji, bez dopuštanja, ne odbijaju odrješenje za to. Ah! Ne znam ima li svećenika koji su toliko slijepi, ali siguran sam da oni koji traže ležerne svećenike traže putovnicu koja će ih odvesti u Pakao. Što se mene tiče, kad bih išao plesati, ne bih želio primiti odrješenje bez stvarne odluke da se ne vratim plesu.

Poslušajte svetog Augustina i vidjet ćete je li plesanje dobra radnja. On nam kaže da je „plesanje propast duša, preokret svake pristojnosti, sramotni spektakl, javno ispovijedanje zločina“. Sveti Efraim to naziva „propašću dobrih morala i hranom poroka“. Sveti Ivan Zlatousti: „Škola javne nečednosti“. Tertulijan: „Hram Venere, konzistorij bestidnosti i citadela svih izopačenosti“. „Evo djevojke koja pleše“, kaže sveti Ambrozije, „ali je kći preljubnice jer bi kršćanka naučila svoju kćer skromnosti, pravilnom osjećaju srama, a ne plesanju!“

Jao! Koliko je mladih ljudi koji otkad idu na plesove ne pristupaju sakramentima ili to čine samo da bi ih oskvrnuli! Koliko je jadnih duša koje su u njima izgubile svoju religiju i vjeru! Koliko ih nikada neće otvoriti oči za svoje nesretno stanje osim kad padaju u pakao!...“

 

’‘Salome with the head of John the Baptist’ 1861, by Jan Adam Janszoon Kruseman

 

[Sv. Jean-Marie Krstitelj Vianney, župnik Arški – 18.-19. stoljeće; Dardilly, Kraljevina Francuska/Ars-sur-Formans, Francusko Carstvo – Svećenik]