“Suotkupiteljica” u pripremnoj fazi Drugog vatikanskog sabora

 

“Corredemptrix” u pripremnoj fazi Drugog vatikanskog sabora

Marija Suotkupiteljica, Posrednica svih milosti

 

Von Pater Paolo M. Siano

Nakon što već imamo Era Pape Pija XII. Nakon razmatranja ovih točaka, sada se okrećemo Drugom vatikanskom ekumenskom saboru, koji je sazvao papa Ivan XXIII. 1959., otvorio 1962., a nastavio ga je papa Pavao VI. 1963. i konačno zaključio 1965.

U takozvanoj "predpripremnoj fazi" Koncila, razni su prelati podržavali doktrinu marijanskog suotkupljenja i marijanski naslov "Suotkupiteljica". U tom kontekstu navodim nekoliko tekstova iz svezaka Zbornici i dokumenti II. vatikanskog ekumenskog koncila, serija I (pripremna), koju je izdala Vatikanska tiskara, koju označavam sa ADA, nakon čega slijedi broj sveska (rimski), odjeljak (arapski), godina i stranica.

Brojni talijanski (npr. iz Napulja, Montecassina, Asiza, Perugie) i strani biskupi, kao i generalni poglavari redovničkih redova (redemptoristi, cisterciti, minoriti, karmelićani, pavlini, monfortanci, minimiti itd.) zahtijevaju od Sabora:

“Nauk o univerzalnom posredovanju Blažene Djevice Marije treba definirati kao dogmu vjere” (ADA II.1, 1961., str. 135).

37 biskupa, uključujući i biskupa Perugie, pitaju:

“Treba definirati doktrinu suotkupljenja po Blaženoj Djevici Mariji” (ADA II.1, str. 139).

Neki predlažu:

“Suotkupljenje Blažene Djevice Marije treba definirati prema učenju Pija X. (Ad diem illum), Benedikta XV. (Inter Sodalicia), Pija XI. (radijski govor u Lurdu 28. travnja 1935.) i Pija XII. (Ad Caeli Reginam)” (ADA II.1, str. 140).

Tri biskupa (iz Pistoie, Camerina i Brindisija) navode:

“Dogmatska definicija suotkupljenja Blažene Djevice Marije je korisna jer je ta istina univerzalno priznata i usko je povezana s već definiranim dogmama kao što su Bezgrešno začeće i Uznesenje Marijino na nebo” (ADA II.1, str. 140).

Nažalost, ima i biskupa koji ne žele nove marijanske dogme, osobito ne one o Mariji kao Kraljici, Suotkupiteljici ili Posrednici svih milosti – primjerice, biskup Liverpoola. Oni također odbacuju marijanske naslove kao što su "Corredemptrix" i "Mediatrix omnium gratiarum" i pridaju veliku važnost luteranskom odbacivanju katoličke mariologije ("Mariologiam catholicam") u Skandinaviji (usp. ADA II.1, str. 141).

Svjedočanstva pojedinih biskupa u korist suotkupljenja

Među središnjim točkama katoličkog nauka (“Doctrinae capita”) biskup Solsone – kasnije primas Španjolske i kardinal nadbiskup Madrida – mons. Vicente Enrique y Tarancón također spominje "Marijansko suotkupljenje“ (ADA II.2, 1960., str. 334) i “Blažena Djevica Marija kao Posrednica svih milosti“ (ebd.).

U pismu od 29. kolovoza 1959. biskup Urgella (Španjolska), mons. Ramon Iglesias y Navarri, ističe utješnu doktrinu (“doctrina, tanti plena solatii”) o sveopćem Marijinom posredovanju, “u svojoj ulozi suotkupiteljice ljudskog roda“ (ADA II.2, S. 362).

Dana 30. prosinca 1959. mons. João Pereira Venâncio, biskup Leirije (čijoj biskupiji pripada Fatima), preporučio je Marijansko suotkupljenje kao temu Koncila: “Mora se jasnije definirati uloga Blažene Djevice Marije u Crkvi, osobito njezino duhovno majčinstvo, sveopće posredovanje milosti i suotkupljenja ljudskog roda.“ (ADA II.2, S. 599).

U izvješću priloženom pismu od 9. rujna 1959. nadbiskup Camerina mons. Giuseppe d’Avack, ponovno potvrđuje doktrinu “univerzalno posredovanje i suotkupljenje“ Marijino (ADA II.3, 1960., str. 159). On vidi posvećeni život kao nasljedovanje i nastavak djela Marije kao Suotkupiteljice ”Osobito je posvećeni život vrijedan jer je nasljedovanje i, u određenom smislu, nastavak djela Marije kao Suotkupiteljice.“ (ADA II.3, S. 143).

Monsinjor d'Avack završava svoju molbu nadom da će Koncil prihvatiti dogmatsku definiciju Marijina sveopćeg posredovanja i suotkupljenja. Ova kruna na Djevičinoj glavi koristila bi cijeloj Crkvi: "I neka – s ovom najvećom željom srca, zaključujem – neka Koncil bude dovršen dogmatskom definicijom Marijina univerzalnog posredovanja i suotkupljenja! Takva kruna, kao najplemenitiji ukras na njezinoj glavi, uvela bi novo doba u kojem bi kršćanski, redovnički i svećenički život cvao u većoj punini i istini, u kojem bi sveti Božji narod – kler i laici – bio oslobođen sadašnjih nevolja kroz milosrdno, iako bolno, čišćenje, a Sveta Crkva bi bila trijumfalno obnovljena u novoj snazi ​​i životnosti, do punog dolaska sv. Kraljevstva Božjeg u miru Kristovu, u jednom stadu pod jednim pastirom.“ (ADA II.3, S. 160).

U pismu od 22. kolovoza 1959. biskup Nicastra mons. Vincenzo Jacono, zatražio je da se Vijeće najprije pozabavi sljedećim dogmatskim pitanjima: “Uloga Marije u Crkvi Kristovoj kao posljedica doktrine suotkupljenja koju bi trebalo barem dalje razvijati“ (ADA II.3, S. 429).

Dana 28. kolovoza 1959. biskup Mantove mons. Antonio Poma, zatražio je da se Vijeće posebno bavi suotkupljenjem i univerzalnim posredovanjem milosti: “Neke mariološke teme još treba ispitati i – ako je moguće – razjasniti, osobito one koje se tiču ​​suotkupljenja i sveopćeg posredovanja milosti“ (ADA II.3, S. 362f).

Dana 25. kolovoza 1959. mons. Pietro Parente, nadbiskup Perugie, predložio je Saboru u dogmatskim terminima: “Što se tiče naravi posredovanja i suotkupljenja Blažene Djevice Marije, trebalo bi nešto definirati – uzimajući u obzir nedavne dokumente papa“ (ADA II.3, S. 529).

U pismu od 4. rujna 1959., biskup Pistoie mons. Mario Longo Dorni, predlaže definiranje istine o Marijinoj posebnoj suradnji u otkupljenju – Marija kao Suotkupiteljica: “Definira se istina o posebnoj suradnji Djevice Marije u otkupljenju čovječanstva s Kristom i po Kristu, odnosno o Mariji kao Suotkupiteljici i Posrednici milosti.“ (ADA II.3, S. 544).

On nastavlja: “Čini se da je ta istina promišljena, općepriznata i u izvjesnom smislu usko povezana s već definiranim dogmama o Bezgrešnom začeću i Marijinu uznesenju na nebo. Nadalje, čini se vrlo prikladnim za rasvjetljavanje čovjekove naravi i njegovog najuzvišenijeg cilja, koji mu je darovan kroz otkupljenje i milost.“ (S. 544f).

Dana 20. kolovoza 1959. kardinal Maurilio Fossati, nadbiskup Torina, priopćio je Vijeću teme koje su predložile njegove studijske jedinice. Za "dogmatski dio" don Domenico Bertetto SDB također je predložio marijansko suotkupljenje: "Što se tiče mariološkog nauka, na Saboru treba predložiti točke koje su već sadržane u redovnom učiteljstvu Lava XIII., Pija X., Benedikta XV., Pija XI. i Pija XII. o marijanskom suotkupljenju, posredovanju svih milosti i Marijinu kraljevskom dostojanstvu, tako da se može razviti konsenzus i u teološkom učiteljstvu i u katehezi o onome što je već predstavljeno u redovitom učiteljstvu papa.“ (ADA II.3, S. 654f).

Dana 15. kolovoza 1959. pomoćni biskup Novare mons. Ugo Poletti, predložio je: “Budući da su doktrine o povlasticama i prerogativima Blažene Djevice Marije već utvrđene kao istine vjere, čini se da je došlo vrijeme da se definira istina vjere o njezinom suotkupljenju i posredovanju“ (ADA II.3, S. 871).

Dana 25. kolovoza 1959. mons. Albert Conrad De Vito OFMCap, biskup Lucknowa (Indija), predložio je Koncilu sljedeće u mariološkom smislu: “Čini se prikladnim proglasiti Majku Gospodina našega Isusa Krista 'Suotkupiteljicom' ljudskog roda. Razlozi: a) vjernici u cijeloj Crkvi vjeruju u to i zazivaju je kao Suotkupiteljicu i Pomoćnicu kršćana; b) svi teolozi to naučavaju bez proturječja; c) svi se biskupi slažu u ovom uvjerenju i učenju.“ (ADA II.4, 1960, S. 160).

Dana 30. ožujka 1960. mons. Salvatore Siino, apostolski nuncij na Filipinima, upitao je Vijeće: “Ako se čini prikladnim, neka se sljedeće dogme svečano definiraju kao božanski objavljene: I. Da je Blažena Djevica, Majka Božja, pod jedinim Kristom Posrednikom, bila doista Suotkupiteljica i tako postala Posrednica svih milosti, budući da se pojavljuje u božanskoj objavi u najtješnjem jedinstvu sa svojim Sinom, našim Otkupiteljem.“ (ADA II.4, S. 318).

Nedatirano pismo mons. Leo A. Olano y Urteaga, biskup Guama, želi slijedeće: “Treba definirati sve one istine koje su bile spremne za dogmatsko definiranje na Drugom vatikanskom saboru. Osobito treba raspravljati o nekim mariološkim istinama, poput suotkupljenja – i, ako je moguće, Mariju također treba definirati kao Posrednicu svih milosti.“ (ADA II.4, S. 332).

Dana 23. kolovoza 1959. mons. Joseph Kuo, nadbiskup Taipeija (Tajvan), predložio je Vijeću 37 točaka, od kojih treća glasi: “Treba definirati i objasniti nauk da je Blažena Djevica Marija Suotkupiteljica, Posrednica i Zagovornica“ (ADA II.4, S. 341).

Dana 15. rujna 1959. mons. Giovanni Battista Cesana, biskup Gulua (Uganda), upitao je Vijeće: “Definirati dogmu da je Blažena Djevica Marija Posrednica svih milosti i Suotkupiteljica“ (ADA II.5, 1960, S. 511).

Dana 31. kolovoza 1959. objavljeno je da je mons. Ferdinando Ruiz y Solórzano, nadbiskup Yucatana (Meksiko): „Najgorljivija želja kršćanskih naroda bila bi ispunjena kada bi Sabor proglasio dogmatsku definiciju da je Blažena Djevica Marija – po potpunoj slobodnoj volji i Božjem izboru – istinski i ispravno naša duhovna Majka i Suotkupiteljica.“ (ADA II.6, 1960, S. 242).

Dana 4. travnja 1960. mons. Angelico Melotto OFM, biskup Sololá (Gvatemala), pita: “Proglašenje dogme: Blažena Djevica Marija je suotkupiteljica ljudskog roda“ (ADA II.6, S. 553).

Msgr. Josef Rosenhammer OFM, biskup Chiquitosa (Bolivija), predlaže osam točaka od kojih je prva: “Neka se proglasi dogmom vjere da je Blažena Djevica Marija od Boga postavljena za Posrednicu svih milosti i da je Suotkupiteljica, koja zagovara za nas kod božanskog Otkupitelja“ (ADA II.7, 1961, S. 123).

Nedatirano pismo mons. Jackson Berenguer Prado, biskup Vitorije da Conquista (Brazil), svjedoči: “Brazilski narod želi da se Vijeće pozabavi – i, ako je moguće, definira – doktrinu suotkupljenja i Marijina posredovanja.“ (ADA II.7, S. 269).

U rujnu 1959. mons. Jesús A. Castro Becerra, biskup Palmire (Kolumbija), podržao je marijansko suotkupljenje: “Formalno suotkupljenje Blažene Djevice Marije“ (ADA II.7, S. 423).

I nastavlja o Mariji kao Suotkupiteljici: “Bez Križa nije mogla izostati ni njezina soteriološka zadaća koja počinje utjelovljenjem. Marijin odnos prema Kristu nije mogao biti manji nego Evin prema Adamu. Eva je sudjelovala u padu ne samo fizički i materijalno, već i moralno i formalno. Jednako tako Marija sudjeluje u otkupljenju čovječanstva – tjelesno, materijalno, moralno i formalno. Eva je izravno i odmah naštetila spasenju: Marija je izravno i isto tako odmah poslužila spasenju.“ (ADA II.7, S. 423).

Dana 7. svibnja 1960. mons. Pedro Rivera Mejía, biskup Socorro y San Gila (Kolumbija), s obzirom na neprijatelje Crkve (kao što su “greška komunizma”, “sekularizam” itd.), preporučio je Saboru dogmatizaciju sljedećih istina: “Maria je istinska Majka svih ljudi; Marija je Suotkupiteljica čovječanstva; Marija je Posrednica svih milosti koje nam teku po Kristu. Beatissima Virgo Maria, Regina Mundi, semper omnes expugnavit haereses. Si Concilium eius universalis mediationis vel corredemptionis dogma definire posset, magnum in certamine auxilium expectandum fore“ (ADA II.7, S. 653).

Sada dolazimo do nekih generalnih poglavara i rektora crkvenih sveučilišta.

U pismu od 24. listopada 1959., vrhovni poglavar Montfortanskog reda, otac Cornelius Heiligers SMM, predlaže definiciju sveopćeg posredovanja Marije i također je opisuje kao Suotkupiteljicu, koja je sa svojim Sinom stekla milost za nas: „Christi Socia et cum Ipso Corredemptrix, nobis simul cum Filio gratias acquisivit seu promeruit“ (ADA II.8, 1961, S. 155).

U pismu od 3. siječnja 1960. vrhovni poglavar Kongregacije Presvetog Srca Djeteta Isusa fr. Georges Lemoine SCJI, također traži definiciju nauka o Mariji kao Posrednici svih milosti i Suotkupiteljici ljudskog roda: “Postulamus ut doctrina quae tenet Beatam Mariam Virginem esse omnium gratiarum mediatricem, corredemptricem humani generis ideoque matrem nostram definiatur“ (ADA II.8, S. 200).

Pismom od 30. travnja 1960. rektor Papinskog salezijanskog sveučilišta fr. Alfons M. Stickler SDB, traži da Koncil, marijansko suotkupljenje i sveopće Marijino posredovanje predlože onako kako ih uči teološko i papinsko učiteljstvo: “Quoad Doctrinam Mariologicam, conciliariter proponi possent ea quae iam continentur in magisterio ordinario Leonis XIII, S. Pii X, Benedicti XV, Pii XI, Pii XII circa marianum corredemptionem, mediationem omnium gratiarum, regalitatem, ita ut tum in magisterio theologico, tum in catechesi oriatur consensus saltem circa ea quae in magisterio ordinario Pontificum iam proposita sunt“ (ADA IV, Pars 1.2, 1961, S. 123).

U pismu od 1. travnja 1960. rektor Papinskog sveučilišta u Comillasu (Santander, Španjolska), fr. Giuseppe Escudero SJ, predlaže Vijeću Suotkupiteljicu: “Optandum valde esset ut probe definirentur principia dogmatica, ex quibus secure deducerentur et intra quae continerentur verae theologorum doctrinae asserentium, Beatam Mariam Virginem esse generis humani Matrem spiritualem, Corredemptricem omnium gratiarum“ (ADA IV.2, 1961, S. 60).

U pismu od 12. travnja 1960. rektor Katoličkog sveučilišta u Lublinu (Poljska), Marianus Rechowicz, izjavio je da vjernici sve više časte Majku Božju kao Suotkupiteljicu (“Cum hodie Beatissimam Virginem Dei Genitricem Mariam saepe saepius a christifidelibus ut Corredemptricem coli constet“); stoga bi bilo prikladno da blagdan „Sedam žalosti Blažene Djevice Marije” 15. rujna postane blagdan „Družnice Krista Otkupitelja” (usp. ADA IV.2, str. 243).

_________________

*Otac Paolo Maria Siano Pripada Redu franjevaca od Bezgrješne (FFI). Doktorirao je crkvenu povijest i smatra se jednim od najistaknutijih katoličkih poznavatelja slobodnog zidarstva, kojemu je posvetio nekoliko standardnih djela i brojne eseje. U mnogim svojim publikacijama nastoji pokazati da je slobodno zidarstvo od samog početka sadržavalo ezoterične i gnostičke elemente, koji do danas čine njegovu nekompatibilnost s crkvenim naukom.

Slika: Rimska prepiska

Izvor