Pričekajte i vidjet ćete. Ovaj događaj neće ostati usamljen.
Ali
moram nešto reći.
Hvala vam, naši pastiri!
I vama hvala puno Trad.inc!
Hvala vam na vašem upornom nijekanju
kolosalnih problema, na vašoj šutnji kada ste trebali grmjeti, na vašem velikom
oprezu kada je potrebna hrabrost. Hvala vam puno što mi, koji smo stado Božje
koje vam je povjereno, uz pomoć tvaše aktivne šutnje i prije svega kukavičke
mlakosti, moramo bježati u brda, i biti raspršeni već doista posvuda.
Ali
ne oslabljeni u vjeri. Naprotiv!
Što nas neprijatelj više progoni, to nas Duh
više jača u vjeri. Što ćemo dakle reći na to? A vi to dobro zapamtite; “Si
Deus pro nobis, qui contra nos?”
Ako je Bog za nas, tko je protiv nas?
A koga se vi onda bojite? Čega se bojite
izgubiti? Ugleda i udobnosti? Sigurnosti i mira? Zar ne znate da nema
sigurnosti, mira, pa ni života onome tko istinski ne slijedi Krista? Krista
raspetog! Dakle, svaki od nas tek sa svojim osobnim križem slijedeći Krista. Ne
možete odbaciti svoj križ i misliti da još uvijek slijedite Krista. Križ koji
ste čak vi sami odabrali i koji ste svjesno, a prije svega dragovoljno i pod
zakletvom Bogu, prihvatili nositi.
Trebam
li naglasiti,- sve do samog kraja!
Čini se kao da više ni ne znate da svatko
mora umrijeti. Ili od bolesti, ili od starosti, ili od nesreće. Ili od
mučeništva! Smrt je neminovna. Taj prijelaz iz ovog prolaznog u ono neprolazno
i vječno. Vječni život ili vječno prokletstvo i patnju.
Nemojte biti samo nijemi promatrači koji
samo ponavljaju rečenice iz katekizma za mlade vjeronaučnike. Dok se nikada ne
osvrćete na najveće hereze i bogohuljenja na pravi način, onako kako je
to činio svaki biskup svete majke Crkve prije vas. Jer ta ljudska stvorenja
koja izbljuvavaju i što je još gore, čine svaku moguću herezu i bogohuljenje,
imaju svoja osobna imena. Imaju oni i druga imena. Jer su lažljivci i vole se
lažno predstavljati. Ali u svakom slučaju, vrlo ih je lako prepoznati i
imenovati. Oni se ustvari više ni ne kriju! A vi? Uspjeli ste u prvom
spomenutom, ali ne uspijevate u drugom, što je puno važnije. Ne usuđujete se
stvari nazvati pravim imenom. A da ne govorimo je li
bismo ikada, a kada je to zaista neophodno, od vas mogli čuti riječi: "Anathema sit!"
A
sve to nije apologetika!
Apologetika je zauzimati se, braniti Vjeru.
Razgovijetno, glasno i prije svega javno ukazivati na sve vukove, ali i
plaćenike mlakonje. A ovaj je posao prvenstveno namijenjen za vas, i
očekuje se prvenstveno od vas da to aktivno i zdušno i činite, dragi naši
biskupi i kardinali. Jer vi ste odabrani i najjači čuvari i branitelji Svete
Crkve i njezina vječnog nepogrešivog nauka. Za to ste se zakleli njezinoj
glavi, Kristu Isusu, našem Bogu i samoj svetoj Crkvi, koju njezini najveći
neprijatelji tako sramotno i sve jače bijesno napadaju, oskvrnjuju i čije
stado bjesomučno nastavljaju proganjati.
Ne bi li apologetika i vaš posao morao biti, Trad.inc?
Kad već neprestano trubite u te vaše
trublje, te tako trubeći, ne samo da stvarate veliki utjecaj na cijelo Božje
stado, nego vi uz to čak, ili bih pak trebao reći prvenstveno,- time sebi
zarađujete mnogo novca. Možda bi ipak trebali biti iskreni prema sebi samima
ali i drugima te razmisliti ne bi li, umjesto što drugima govorite "zip
it!", za sve nas Katolike bilo bolje da vi sami zašutite? Budući da ne
govorite ono što je prijeko potrebno reći. Jer evo istine! Evo pravila Katoličke
Crkve kojeg se, zapravo, svi mi uvijek moramo pridržavati. A pogotovo vi
klerici, svećenstvo i svi vi utjecajni katolici:
"Etenim si incertam vocem det tuba, quis
parabit se ad bellum? Ita et vos per linguam nisi manifestum sermonem
dederitis : quomodo scietur id quod dicitur? eritis enim in aera loquentes. Etenim
si incertam vocem det tuba, quis parabit se ad bellum?" (1 Cor 14,8-9)
"Jer
ako truba daje nejasan zvuk, tko će se pripraviti za boj? Tako i ti, ako ne
izgovaraš jasno jezikom, kako će se razaznati što govoriš? Ta govorit ćeš u
zrak. Jer ako trublja daje nejasan zvuk, tko će se pripremiti za boj?"
No comments:
Post a Comment