Ovo što sad kažem ne smije se shvatiti na
tjelesan, već na duhovan način i to što kažem se tiče onih stanovnika grada
Rima koji tako čine, ali ne mojih prijatelja koji ne slijede njihova djela.
- Prvi put kojim sam navikao dolaziti k ljudskim
srcima je istinski strah Božji nad koji čovjek stavlja veliki kamen da visi, to
jest veliku drskost tvrdog srca; ne boji se suca kojem se nitko ne može
oduprijeti, već ovako govori u svojem srcu: 'Dođe li k meni strah
Božji, drskost moga
srca će ga
zdrobiti.'
- Drugi
put kojim dolazim
je ulijevanje Božjeg savjeta koje također vrlo često dolazi u propovijedima
i učenjima. Na tom putu
čovjek stavlja koplje
protiv mene kad
radosno griješi protiv
mojih zapovijedi i namjerava čvrsto ustrajati u svojem zlu sve dok ga
više ne može činiti. To je zaista ono
koplje koje ne
dopušta da mu
dođe Božja milost.
- Treći
put je prosvjetljenje Duha
Svetoga u srcu
svakog čovjeka pomoću
kojeg čovjek može
prepoznati i rasuđivati što i kako veliko sam za njega učinio i kako sam
veoma patio. Na tom mi putu kopa duboku jamu tako što u svojem srcu govori:
'Sve što mi se sviđa mi je draže od njegove ljubavi; jer imam već dosta ako
mislim na ono što me u ovom životu raduje.' I tako on u dubokoj jami guši Božju
ljubav zajedno s mojim djelima.
Zaista,
stanovnici grada Rima mi čine sve
to i pokazuju mi to riječima i djelima. Ni za što se ne obaziru na moje riječi
i djela i proklinju Mene, moju Majku i moje svete kako zaozbiljno tako i u
šali, kako u radosti tako i u gnjevu i daju porugu umjesto zahvala. Ne žive
prema kršćanskim običajima kao što sveta Crkva propisuje, jer prema meni nemaju
veću ljubav od đavola koji radije cijelu vječnost nose svoju bijedu i zadržavaju
njezinu zlobu nego da me gledaju i budu sa mnom u vječnoj slavi.
Oni su zaista ti koji ne žele primiti moje tijelo
koje je na oltaru posvećeno iz kruha kao što
sam odredio i čije primanje najviše
pomaže protiv đavolskih kušnji. O,
kako bijedni su oni koji dok su zdravi takvu pomoć ispljuvavaju i
gnušaju je se jer se ne žele suzdržati od svojih grijeha. Zato ću im u moći
svoga božanstva doći drugim, njima nepoznatim putem i izvršiti osvetu na
prezirateljima moga čovještva. I kao što su mi na putovima pripremili tri
prepreke da im ne bih mogao pristupiti, tako ću i ja njima pripremiti tri druge
čiju će gorčinu osjetiti i kušati živi i mrtvi.
Moj kamen je iznenadna i neočekivana smrt koja će
ih zdrobiti tako da sve što imaju za svoje radosti ostane ovdje, a njihove duše
će biti prisiljene doći pred moj sud. Moje koplje je moja
pravednost koja će
ih udaljiti od
mene tako da
nikad neće kušati moju dobrotu, iako sam ih otkupio i
nikad neće vidjeti moju ljepotu, iako sam ih stvorio.
Moja jama je mračna tmina pakla u koju će upasti
da bi tu živjeli u vječnoj bijedi. Svi moji anđeli u nebu i svi moji sveti će
ih osuditi, a zli duhovi i sve duše u paklu će ih proklinjati. Mislim na one i
govorim o onima koji imaju gore spomenuta svojstva bilo da su svećenici,
sekularni kler, laici ili žene ili njihovi sinovi i kćeri koji su dospjeli do
starosti kad prepoznaju
kako Bog zabranjuje
sve grijehe, ali
se ipak upuštaju
u grijehe, dobrovoljno se isključuju iz Božje ljubavi i malo cijene
njegov strah.
Ipak, još uvijek imam istu volju koju sam imao kad
sam visio na križu jer sam isti koji sam bio onda kad sam razbojniku koji je
molio za milosrđe oprostio sve grijehe i otvorio vrata neba. Drugom razbojniku
koji me prezreo otvorio sam zasune pakla u kojem će za svoje grijehe vječno
biti mučen.“
No comments:
Post a Comment