To je moja sudbina

Propovijed za nedjelju Duhova koju je fra Augustin- Marie Aubry, prior bratstva svetog Vincenta Ferrerskog, održao hodočasnicima koji su hodočastili do Chartresa.

O dođi, Duše Sveti, i pošalji s neba zraku tvoje svjetlosti
i prosvijetli naše duše o našoj tajanstvenoj sudbini

Imam pitanje za sve vas koji ste se okupili pred oltarom, i za sve vas koji pratite ovu misu Pedesetnice iz daljine, ovu misu hodočašća u Chartresu: dragi hodočasnici, znate li koja je vaša sudbina?

1. Naša sudbina

Kad smo jučer ujutro napustili Pariz, znali smo da nam je odredište katedrala u

Chartresu. I mi smo znali da doći do ovog cilja, trebamo hodati, bez da se izgubimo ili obeshrabrimo. Ali ovo naše trodnevno hodočašće je slika našeg života na zemlji.

Sveti Grad

Cilj ovog putovanja je katedrala: katedrala od kamena, koja predstavlja nebeski Jeruzalem, onaj grad koji je sveti Ivan vidio i koji opisuje u svojoj Apokalipsi:

I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao

zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja:

»Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima:

oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.«

U Svetom Gradu je naš životni cilj. Bog prebiva tamo s ljudima. Što izabrani čine u Njegovoj nazočnosti? Oni pjevaju. Oni pjevaju Sanctus , koje zauvijek počinje iznova; Te Deum, zajedno sa svim nebeskim dvorom; Magnificat, u jedinstvu s Gospom, Kraljicom Raja.

Licem u lice

Koja je tema njihove pjesme? Oni pjevaju o Božjoj slavi, koju napokon posjeduju, jer sada žive u svjetlu. U nebu, vjera i nada će prestati, a samo milosrđe će ostati. Koja nadahnjuje sve što blaženi čine i govore. Bog im daje na znanje: “Bit ćemo poput njega, jer ćemo ga vidjeti onakvog kakav jest” (1 Iv). Moći ćete gledati u sunce, a njegova svjetlost će vas promijeniti u sunce. “Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki”, piše sveti Pavao, “a tada - licem u lice.” (1 Kol 13,12) To je vaša sudbina: biti licem u lice s Bogom.

Sveta Terezija od Lisieuxa, koja nas prati u ovodnevnoj šetnji, jednom je napisala veliku pjesmu o Nebu. Sažima sve njezine ideje, a završava ovim riječima:

»Želim biti prihvaćena od Njegove ljubavi,

Želim Njega gledati i pridružiti mu se zauvijek,

To će biti raj za mene...

To je moja sudbina – živjeti po ljubavi!«

(Živjeti od ljubavi, 26. veljače 1895.)

Vaša sudbina je vidjeti Boga i biti sjedinjeni s Njim.

Ples sa anđelima

Kada je dominikanski slikar fra Angelico želio prikazati raj, pokazao je da anđeli pozdravljaju one koji tamo ulaze. Svi zajedno plešu u divnom krugu, čovjek, zatim anđeo, pa čovjek, pa anđeo. Tko bi htio propustiti ovu proslavu? Tko je tako glup da stigne tamo kasno? Moramo požuriti, moramo stići do svečane odaje na vrijeme.

2. Naša želja

Vi ste na hodočašću prema Chartres, ali vaše odredište je raj. Ovo, međutim, postavlja još jedno pitanje. Je li vaša želja vrijedna vaše sudbine? Ili možda govorite sebi samima: “Nebo je previsoko za mene! Predaleko je i teško je doći do njega. Nebo je za velike svece, a ne za prosječnog vjernika poput mene.”

Ako tako govoriš, ti onda debelo griješiš!

Dostojanstvo kršćanina

Vaše želje moraju se temeljiti na dvije stvari, onome što jeste i onome što želite. Dopustite mi da vam govorim najprije o tome što vi jeste.

Vi ste od Boga stvoreni. On vas je stvorio sebi na nalik i na svoju sliku. Vi ste plod Njegove mudrosti i dobrote.

Imate besmrtnu dušu; stvoreni ste za vječnost, stvoreni ste za slavu.

“Kršćanine, sjeti se svog dostojanstva!”

Drugo je, što ti želiš? Uđi u sebe i razmišljaj na sljedeći način: “Rajski Sveci nisu bili sačinjeni od nekog drugačijeg materijala nego sam ja. Ako su oni mogli ostvariti svoju sudbinu, zašto ne bih i ja?”

Naše želje moraju biti trenirane, kako treniramo životinju. Na taj način one postupno rastu u snazi i veličini, sve dok konačno ne budemo imali kapacitet kao i sveci. Kao što sveta Terezija kaže: “Raditi s ljubavlju znači raditi sa žarom; Srce puno ljubavi trči naprijed, odnosno leti. Ništa nije preteško za njega i ništa ga ne može zaustaviti.” U tome je veličina i snaga žudnje, kada je otvorena Božjoj milosti.

Perverzija želje

Ipak, također imate u sebi, nažalost, moć da učinite Božje namjere za vas ništavnima. Crkva, slijedeći Krista, uvijek je naučavala da će stanje naših duša u vječnosti ovisiti o tome kako djelujemo u ovom životu. Dopustite mi da citiram ono što zovemo Atanazijevo Vjerovanje, koje je svjedok vjere iz ranih stoljeća Crkve, posebno u kršćanskoj Galiji:

”Oni koji su činili dobro ući će u vječni život, a oni koji su činili zlo u vječnu vatru. To je Katolička vjera i tko je čvrsto i vjerno ne drži, ne može biti spašen.”

Stvoreni ste slobodni, te tako možete izdati Božju ljubav. Ako griješite, gazite otajstvo; ako činite uzaludne želje vi protjerujete Duha Svetoga kojeg ste primili na krštenju. Grijesima nepravde, nečistoće ili bezbožnosti iskrivili biste Božju sliku u sebi. Ako su vaše želje fiksirane na stvorenja, vaša će sudbina biti živjeti bez svoga Stvoritelja - ne vidjeti Boga, nikada ne postići svoj pravi cilj ...

Hodočasnici iz Chartresa, ohrabrite se! Obnovite Božju sliku u sebi i budite dostojni svog odredišta. Bojite li se zbog svog prošlog života, sa njegovim mnogim, ružnim grijesima? Ipak, grijeh je neusporediv sa Božjim milosrđem! Neka to bude danas kada ćete promijeniti svoj život, pročišćavajući svoje želje. Ne gledajte više u stvorenja, već u njihovog Stvoritelja!

Okupili smo se da hodočastimo jer znamo da je to put koji leži pred nama: to je put koji nas vodi od grijehâ do milosti, od mlakosti do žara, od tek prosječnog života do svetosti. Ali najvažnije pitanje ipak nije: “Kako mnogi od nas hodočaste u Chartres?” Umjesto toga, to je: “Koliko nas će promijeniti svoje živote stigavši tamo?”

Duh Pedesetnice

Braćo hodočasnici i prijatelji: neka vam ova Pedesetnica bude prigoda gorljive ispovijedi. Neka pokajanje još jednom u vama probudi želju za Bogom: želju da vidite Njegovo lice i dostignete svoju sudbinu.

Poslušajte Boga koji vas je, za ovu Pedesetnicu, uputio u svoju službu. Trebamo apostole koji će posvuda rasplamsati želju za Gospodinom.

I tako, ovaj golemi skup, hodočasteći za križem, stopama svetaca i u pratnji anđela, kažem ovo: ako ostanete vjerni svom pozivu, a to je da hvalite i slavite Boga, tada će vaš zemaljski put biti put prema nebu, a vrijeme Vjere ustupit će mjesto gledanju Trojstva kojeg obožavamo. Jer naša jedina prava domovina je vječnost.

+ + +

Izvor: O. Augustin-Marie Aubry, prior bratstva Sv. Vincenta Ferrerskog