“Corredemptrix” u
pripremnoj fazi Drugog vatikanskog sabora
Marija Suotkupiteljica, Posrednica svih
milosti
Von Pater Paolo M. Siano
Nakon
što već imamo Era Pape Pija XII. Nakon razmatranja ovih
točaka, sada se okrećemo Drugom vatikanskom ekumenskom saboru, koji je sazvao
papa Ivan XXIII. 1959., otvorio 1962., a nastavio ga je papa Pavao VI. 1963. i
konačno zaključio 1965.
U
takozvanoj "predpripremnoj fazi" Koncila, razni su prelati podržavali
doktrinu marijanskog suotkupljenja i marijanski naslov
"Suotkupiteljica". U tom kontekstu navodim nekoliko tekstova iz
svezaka Zbornici i dokumenti II.
vatikanskog ekumenskog koncila, serija I (pripremna), koju je izdala
Vatikanska tiskara, koju označavam sa ADA, nakon čega slijedi broj sveska
(rimski), odjeljak (arapski), godina i stranica.
Brojni
talijanski (npr. iz Napulja, Montecassina, Asiza, Perugie) i strani biskupi,
kao i generalni poglavari redovničkih redova (redemptoristi, cisterciti,
minoriti, karmelićani, pavlini, monfortanci, minimiti itd.) zahtijevaju od
Sabora:
“Nauk o univerzalnom posredovanju
Blažene Djevice Marije treba definirati kao dogmu vjere” (ADA II.1, 1961., str.
135).
37
biskupa, uključujući i biskupa Perugie, pitaju:
“Treba definirati doktrinu
suotkupljenja po Blaženoj Djevici Mariji” (ADA II.1, str. 139).
Neki
predlažu:
“Suotkupljenje Blažene Djevice Marije
treba definirati prema učenju Pija X. (Ad diem illum), Benedikta XV. (Inter
Sodalicia), Pija XI. (radijski govor u Lurdu 28. travnja 1935.) i Pija XII. (Ad
Caeli Reginam)” (ADA II.1, str. 140).
Tri
biskupa (iz Pistoie, Camerina i Brindisija) navode:
“Dogmatska definicija suotkupljenja
Blažene Djevice Marije je korisna jer je ta istina univerzalno priznata i usko
je povezana s već definiranim dogmama kao što su Bezgrešno začeće i Uznesenje
Marijino na nebo” (ADA II.1, str. 140).
Nažalost,
ima i biskupa koji ne žele nove marijanske dogme, osobito ne one o Mariji kao
Kraljici, Suotkupiteljici ili Posrednici svih milosti – primjerice, biskup
Liverpoola. Oni također odbacuju marijanske naslove kao što su
"Corredemptrix" i "Mediatrix omnium gratiarum" i pridaju
veliku važnost luteranskom odbacivanju katoličke mariologije ("Mariologiam
catholicam") u Skandinaviji (usp. ADA II.1, str. 141).
Svjedočanstva pojedinih biskupa u
korist suotkupljenja
Među
središnjim točkama katoličkog nauka (“Doctrinae capita”) biskup Solsone –
kasnije primas Španjolske i kardinal nadbiskup Madrida – mons. Vicente Enrique
y Tarancón također spominje "Marijansko
suotkupljenje“ (ADA II.2, 1960., str. 334) i “Blažena Djevica Marija kao Posrednica svih milosti“ (ebd.).
U
pismu od 29. kolovoza 1959. biskup Urgella (Španjolska), mons. Ramon Iglesias y
Navarri, ističe utješnu doktrinu (“doctrina, tanti plena solatii”) o sveopćem
Marijinom posredovanju, “u svojoj ulozi
suotkupiteljice ljudskog roda“ (ADA II.2, S. 362).
Dana
30. prosinca 1959. mons. João Pereira Venâncio, biskup Leirije (čijoj biskupiji
pripada Fatima), preporučio je Marijansko suotkupljenje kao temu Koncila: “Mora se jasnije definirati uloga Blažene
Djevice Marije u Crkvi, osobito njezino duhovno majčinstvo, sveopće posredovanje
milosti i suotkupljenja ljudskog roda.“ (ADA II.2, S. 599).
U
izvješću priloženom pismu od 9. rujna 1959. nadbiskup Camerina mons. Giuseppe
d’Avack, ponovno potvrđuje doktrinu “univerzalno
posredovanje i suotkupljenje“ Marijino (ADA II.3, 1960., str. 159). On vidi
posvećeni život kao nasljedovanje i nastavak djela Marije kao Suotkupiteljice ”Osobito je posvećeni život vrijedan jer je
nasljedovanje i, u određenom smislu, nastavak djela Marije kao Suotkupiteljice.“
(ADA II.3, S. 143).
Monsinjor d'Avack završava svoju molbu nadom da će Koncil prihvatiti dogmatsku
definiciju Marijina sveopćeg posredovanja i suotkupljenja. Ova kruna na
Djevičinoj glavi koristila bi cijeloj Crkvi: "I neka – s ovom najvećom željom srca, zaključujem – neka Koncil bude
dovršen dogmatskom definicijom Marijina univerzalnog posredovanja i
suotkupljenja! Takva kruna, kao najplemenitiji ukras na njezinoj glavi, uvela
bi novo doba u kojem bi kršćanski, redovnički i svećenički život cvao u većoj
punini i istini, u kojem bi sveti Božji narod – kler i laici – bio oslobođen
sadašnjih nevolja kroz milosrdno, iako bolno, čišćenje, a Sveta Crkva bi bila
trijumfalno obnovljena u novoj snazi i životnosti, do punog dolaska sv.
Kraljevstva Božjeg u miru Kristovu, u jednom stadu pod jednim pastirom.“
(ADA II.3, S. 160).
U
pismu od 22. kolovoza 1959. biskup Nicastra mons. Vincenzo Jacono, zatražio je
da se Vijeće najprije pozabavi sljedećim dogmatskim pitanjima: “Uloga Marije u Crkvi Kristovoj kao
posljedica doktrine suotkupljenja koju bi trebalo barem dalje razvijati“
(ADA II.3, S. 429).
Dana
28. kolovoza 1959. biskup Mantove mons. Antonio Poma, zatražio je da se Vijeće
posebno bavi suotkupljenjem i univerzalnim posredovanjem milosti: “Neke mariološke teme još treba ispitati i –
ako je moguće – razjasniti, osobito one koje se tiču suotkupljenja i sveopćeg
posredovanja milosti“ (ADA II.3, S. 362f).
Dana
25. kolovoza 1959. mons. Pietro Parente, nadbiskup Perugie, predložio je Saboru
u dogmatskim terminima: “Što se tiče
naravi posredovanja i suotkupljenja Blažene Djevice Marije, trebalo bi nešto
definirati – uzimajući u obzir nedavne dokumente papa“ (ADA II.3,
S. 529).
U
pismu od 4. rujna 1959., biskup Pistoie mons. Mario Longo Dorni, predlaže
definiranje istine o Marijinoj posebnoj suradnji u otkupljenju – Marija kao
Suotkupiteljica: “Definira se istina o
posebnoj suradnji Djevice Marije u otkupljenju čovječanstva s Kristom i po
Kristu, odnosno o Mariji kao Suotkupiteljici i Posrednici milosti.“ (ADA
II.3, S. 544).
On
nastavlja: “Čini se da je ta istina
promišljena, općepriznata i u izvjesnom smislu usko povezana s već definiranim
dogmama o Bezgrešnom začeću i Marijinu uznesenju na nebo. Nadalje, čini se vrlo
prikladnim za rasvjetljavanje čovjekove naravi i njegovog najuzvišenijeg cilja,
koji mu je darovan kroz otkupljenje i milost.“ (S. 544f).
Dana
20. kolovoza 1959. kardinal Maurilio Fossati, nadbiskup Torina, priopćio je
Vijeću teme koje su predložile njegove studijske jedinice. Za "dogmatski
dio" don Domenico Bertetto SDB također je predložio marijansko
suotkupljenje: "Što se tiče
mariološkog nauka, na Saboru treba predložiti točke koje su već sadržane u
redovnom učiteljstvu Lava XIII., Pija X., Benedikta XV., Pija XI. i Pija XII. o
marijanskom suotkupljenju, posredovanju svih milosti i Marijinu kraljevskom
dostojanstvu, tako da se može razviti konsenzus i u teološkom učiteljstvu i u
katehezi o onome što je već predstavljeno u redovitom učiteljstvu papa.“
(ADA II.3, S. 654f).
Dana
15. kolovoza 1959. pomoćni biskup Novare mons. Ugo Poletti, predložio je: “Budući da su doktrine o povlasticama i
prerogativima Blažene Djevice Marije već utvrđene kao istine vjere, čini se da
je došlo vrijeme da se definira istina vjere o njezinom suotkupljenju i
posredovanju“ (ADA II.3, S. 871).
Dana
25. kolovoza 1959. mons. Albert Conrad De Vito OFMCap, biskup Lucknowa
(Indija), predložio je Koncilu sljedeće u mariološkom smislu: “Čini se prikladnim proglasiti Majku
Gospodina našega Isusa Krista 'Suotkupiteljicom' ljudskog roda. Razlozi: a)
vjernici u cijeloj Crkvi vjeruju u to i zazivaju je kao Suotkupiteljicu i
Pomoćnicu kršćana; b) svi teolozi to naučavaju bez proturječja; c) svi se
biskupi slažu u ovom uvjerenju i učenju.“ (ADA II.4, 1960, S. 160).
Dana
30. ožujka 1960. mons. Salvatore Siino, apostolski nuncij na Filipinima, upitao
je Vijeće: “Ako se čini prikladnim, neka
se sljedeće dogme svečano definiraju kao božanski objavljene: I. Da je Blažena
Djevica, Majka Božja, pod jedinim Kristom Posrednikom, bila doista
Suotkupiteljica i tako postala Posrednica svih milosti, budući da se pojavljuje
u božanskoj objavi u najtješnjem jedinstvu sa svojim Sinom, našim Otkupiteljem.“
(ADA II.4, S. 318).
Nedatirano
pismo mons. Leo A. Olano y Urteaga, biskup Guama, želi slijedeće: “Treba definirati sve one istine koje su bile
spremne za dogmatsko definiranje na Drugom vatikanskom saboru. Osobito treba
raspravljati o nekim mariološkim istinama, poput suotkupljenja – i, ako je
moguće, Mariju također treba definirati kao Posrednicu svih milosti.“ (ADA
II.4, S. 332).
Dana
23. kolovoza 1959. mons. Joseph Kuo, nadbiskup Taipeija (Tajvan), predložio je
Vijeću 37 točaka, od kojih treća glasi: “Treba
definirati i objasniti nauk da je Blažena Djevica Marija Suotkupiteljica,
Posrednica i Zagovornica“ (ADA II.4, S. 341).
Dana
15. rujna 1959. mons. Giovanni Battista Cesana, biskup Gulua (Uganda), upitao
je Vijeće: “Definirati dogmu da je
Blažena Djevica Marija Posrednica svih milosti i Suotkupiteljica“ (ADA
II.5, 1960, S. 511).
Dana
31. kolovoza 1959. objavljeno je da je mons. Ferdinando Ruiz y Solórzano,
nadbiskup Yucatana (Meksiko): „Najgorljivija
želja kršćanskih naroda bila bi ispunjena kada bi Sabor proglasio dogmatsku
definiciju da je Blažena Djevica Marija – po potpunoj slobodnoj volji i Božjem
izboru – istinski i ispravno naša duhovna Majka i Suotkupiteljica.“ (ADA
II.6, 1960, S. 242).
Dana
4. travnja 1960. mons. Angelico Melotto OFM, biskup Sololá (Gvatemala), pita: “Proglašenje dogme: Blažena Djevica Marija je
suotkupiteljica ljudskog roda“ (ADA II.6, S. 553).
Msgr.
Josef Rosenhammer OFM, biskup Chiquitosa (Bolivija), predlaže osam točaka od
kojih je prva: “Neka se proglasi dogmom
vjere da je Blažena Djevica Marija od Boga postavljena za Posrednicu svih
milosti i da je Suotkupiteljica, koja zagovara za nas kod božanskog Otkupitelja“
(ADA II.7, 1961, S. 123).
Nedatirano
pismo mons. Jackson Berenguer Prado, biskup Vitorije da Conquista (Brazil),
svjedoči: “Brazilski narod želi da se
Vijeće pozabavi – i, ako je moguće, definira – doktrinu suotkupljenja i
Marijina posredovanja.“ (ADA II.7, S. 269).
U
rujnu 1959. mons. Jesús A. Castro Becerra, biskup Palmire (Kolumbija), podržao
je marijansko suotkupljenje: “Formalno
suotkupljenje Blažene Djevice Marije“ (ADA II.7, S. 423).
I
nastavlja o Mariji kao Suotkupiteljici: “Bez Križa nije mogla izostati ni njezina soteriološka zadaća koja počinje
utjelovljenjem. Marijin odnos prema Kristu nije mogao biti manji nego Evin
prema Adamu. Eva je sudjelovala u padu ne samo fizički i materijalno, već i
moralno i formalno. Jednako tako Marija sudjeluje u otkupljenju čovječanstva –
tjelesno, materijalno, moralno i formalno. Eva je izravno i odmah naštetila
spasenju: Marija je izravno i isto tako odmah poslužila spasenju.“ (ADA
II.7, S. 423).
Dana
7. svibnja 1960. mons. Pedro Rivera Mejía, biskup Socorro y San Gila
(Kolumbija), s obzirom na neprijatelje Crkve (kao što su “greška komunizma”,
“sekularizam” itd.), preporučio je Saboru dogmatizaciju sljedećih istina: “Maria je istinska Majka svih ljudi; Marija
je Suotkupiteljica čovječanstva; Marija je Posrednica svih milosti koje nam
teku po Kristu. Beatissima Virgo Maria, Regina Mundi, semper omnes expugnavit
haereses. Si Concilium eius universalis mediationis vel corredemptionis dogma
definire posset, magnum in certamine auxilium expectandum fore“ (ADA II.7,
S. 653).
Sada
dolazimo do nekih generalnih poglavara i rektora crkvenih sveučilišta.
U
pismu od 24. listopada 1959., vrhovni poglavar Montfortanskog reda, otac
Cornelius Heiligers SMM, predlaže definiciju sveopćeg posredovanja Marije i
također je opisuje kao Suotkupiteljicu, koja je sa svojim Sinom stekla milost
za nas: „Christi Socia et cum Ipso
Corredemptrix, nobis simul cum Filio gratias acquisivit seu promeruit“ (ADA
II.8, 1961, S. 155).
U
pismu od 3. siječnja 1960. vrhovni poglavar Kongregacije Presvetog Srca Djeteta
Isusa fr. Georges Lemoine SCJI, također traži definiciju nauka o Mariji kao
Posrednici svih milosti i Suotkupiteljici ljudskog roda: “Postulamus ut doctrina quae tenet Beatam Mariam Virginem esse omnium
gratiarum mediatricem, corredemptricem humani generis ideoque matrem nostram
definiatur“ (ADA II.8, S. 200).
Pismom
od 30. travnja 1960. rektor Papinskog salezijanskog sveučilišta fr. Alfons M.
Stickler SDB, traži da Koncil, marijansko suotkupljenje i sveopće Marijino
posredovanje predlože onako kako ih uči teološko i papinsko učiteljstvo: “Quoad Doctrinam Mariologicam, conciliariter
proponi possent ea quae iam continentur in magisterio ordinario Leonis XIII, S.
Pii X, Benedicti XV, Pii XI, Pii XII circa marianum corredemptionem,
mediationem omnium gratiarum, regalitatem, ita ut tum in magisterio theologico,
tum in catechesi oriatur consensus saltem circa ea quae in magisterio ordinario
Pontificum iam proposita sunt“ (ADA IV, Pars 1.2, 1961, S. 123).
U
pismu od 1. travnja 1960. rektor Papinskog sveučilišta u Comillasu (Santander,
Španjolska), fr. Giuseppe Escudero SJ, predlaže Vijeću Suotkupiteljicu: “Optandum valde esset ut probe definirentur
principia dogmatica, ex quibus secure deducerentur et intra quae continerentur
verae theologorum doctrinae asserentium, Beatam Mariam Virginem esse generis
humani Matrem spiritualem, Corredemptricem omnium gratiarum“ (ADA IV.2,
1961, S. 60).
U pismu
od 12. travnja 1960. rektor Katoličkog sveučilišta u Lublinu (Poljska),
Marianus Rechowicz, izjavio je da vjernici sve više časte Majku Božju kao
Suotkupiteljicu (“Cum hodie Beatissimam
Virginem Dei Genitricem Mariam saepe saepius a christifidelibus ut
Corredemptricem coli constet“); stoga bi bilo prikladno da blagdan „Sedam
žalosti Blažene Djevice Marije” 15. rujna postane blagdan „Družnice Krista
Otkupitelja” (usp. ADA IV.2, str. 243).
_________________
*Otac
Paolo Maria Siano Pripada Redu franjevaca od Bezgrješne (FFI). Doktorirao
je crkvenu povijest i smatra se jednim od najistaknutijih katoličkih
poznavatelja slobodnog zidarstva, kojemu je posvetio nekoliko standardnih djela
i brojne eseje. U mnogim svojim publikacijama nastoji pokazati da je slobodno
zidarstvo od samog početka sadržavalo ezoterične i gnostičke elemente, koji do
danas čine njegovu nekompatibilnost s crkvenim naukom.
Slika: Rimska prepiska
Izvor