Sveta Misna Žrtva
Srce i Središte Kršćanskog Života
Otajstvo je koje nadilazi vremena, ona je dio vječnosti
Zašto sveta Misa?
Zbog svete Misne Žrtve.
Zato što je ona sakramentalno uprisutnjenje jedine Otkupiteljske Žrtve.
Jedna jedina Žrtva — na križu i na oltaru
Kristova žrtva na križu povijesno se dogodila jednom zauvijek. U Misi se ta ista žrtva ne ponavlja uvijek iznova, nego postaje sakramentalno prisutna. Ono što se zbilo na Kalvariji tada, zbiva se otajstveno sada. Vrijeme i vječnost dotiču se u liturgiji.
Ako bi se uklonio žrtveni karakter Mise, uklonila bi se njezina srž. Misa nije tek zajedničko okupljanje, nije puka spomen-svečanost, niti samo poučna služba Riječi. Ona je stvarno i sakramentalno uprisutnjenje Žrtve Kristove na križu.
Što je sveta Misna Žrtva?
Po riječima posvete koje izgovara svećenik:
„Hoc est enim Corpus meum.“ – „Ovo je Tijelo moje.“
Kruh se, snagom Kristove riječi i djelovanjem Duha Svetoga, pretvara u samo Tijelo Isusa Krista.
Po riječima:
„Hic est enim calix Sanguinis mei, novi et aeterni testamenti, qui pro vobis et pro multis effundetur in remissionem peccatorum.” – „Ovo je kalež moje Krvi, novoga i vječnoga Saveza, koja će se za vas i za mnoge proliti na otpuštenje grijeha.“
Krv se sakramentalno odvaja od Tijela. Time se na oltaru na nekrvan način uprisutnjuje ista ona Žrtva u kojoj je Krist na križu predao svoj život. Ovdje nije riječ o simbolu, nego o stvarnosti. Kako naučava sveti Ambrozije:
„Ako riječ Gospodnja može od ničega
stvoriti ono čega nije bilo, zar ne može promijeniti ono što jest u ono što
prije nije bilo?“
— Ambrozije Milanski
Nije li Krist jednom zauvijek umro na križu?
Jeste. Gospodin Isus Krist prinio je jednu, jedinstvenu i dostatnu Žrtvu na križu u Jeruzalemu godine 33. Ta je Žrtva savršena i neponovljiva.
No Misna Žrtva nije nova žrtva, nego ista ona Žrtva Križa, uprisutnjena na sakramentalan, nekrvan način pod prilikama kruha i vina, po riječima posvete i službi valjano zaređenoga svećenika koji je in persona Christi. Kako svjedoči sveti Ivan Zlatousti:
„Mi uvijek prinosimo istoga
Jaganjca, ne danas jednoga, a sutra drugoga, nego uvijek istoga. Zato je
žrtva jedna.“
— Ivan Zlatousti
Zašto prikazujemo Misnu Žrtvu?
1. Jer ju je sam Krist ustanovio na Veliki četvrtak, nakon Posljednje večere.
2. Jer je zapovjedio apostolima i njihovim nasljednicima: „Ovo činite meni na spomen.“
3. Jer mi živimo u vremenu i prostoru, te se ona jedinstvena Žrtva Križa po Misi primjenjuje na nas – ovdje i sada.
Sveta Misa nije ponavljanje, nego sakramentalna prisutnost. Krist nije ponovno razapet, ali se njegova jedinstvena Žrtva čini djelatnom u svakom vremenu.
Kako nastaje Misna Žrtva?
Po svećeniku koji, iako potpuno ostaje čovjek, po sakramentu svetoga reda djeluje u osobi Krista (in persona Christi). Krist je jedini i vječni Veliki Svećenik. No po sakramentu reda On sam djeluje u svome službeniku. Zato svećenik ne govori: „Ovo je Kristovo Tijelo“, nego: „Ovo je Tijelo moje.“
Po posveti kruh i vino prestaju biti ono što su bili te postaju pravo Tijelo i prava Krv Kristova. Ta se promjena u teologiji naziva transupstancijacija.
Zašto je potrebna Žrtva Križa — i stoga Misna Žrtva?
1. Radi oproštenja grijeha
Grijeh je strašna stvarnost. On čovjeka odvaja od Boga Oca i Stvoritelja. Težina grijeha očituje se u činjenici da je za njegovo otkupljenje bila potrebna smrt Sina Božjega. Po Kristovoj Žrtvi:
· svi su grijesi objektivno okajani,
· čovječanstvo je oslobođeno od vječne smrti,
· otvoren je put pomirenja s Bogom.
Kako piše sveti Ignacije Antiohijski:
„Euharistija je lijek besmrtnosti
i protuotrov da ne umremo, nego da živimo zauvijek u Isusu Kristu.“
— Ignacije Antiohijski
Krist je svojom smrću razorio vječnu odijeljenost od Boga, jer izvan Boga nema života. On je Gospodin života; izvan Njega nema ljubavi ni zajedništva. Misna Žrtva primjenjuje plodove te otkupiteljske smrti na nas danas.
2. Radi časti i zadovoljštine Bogu Ocu
Prva zapovijed glasi: Ja sam Gospodin Bog tvoj. Nemaj drugih bogova uz mene, nego samo se meni klanjaj i ljubi mene iznad svega.“
Svaki grijeh oduzima Bogu čast koja Mu pripada. Po istočnom grijehu Adama i Eve, kojeg su svi ljudi naslijedili, započelo je stanje pobune i manjka slave Božje. Tom su stanju ljudi pridodali bezbrojne osobne grijehe.
No kada Sin Božji prinosi svoj život, vrijednost te Žrtve je beskonačna, jer beskonačni Bog daje cijeli svoj život, sve. Time se daje savršena zadovoljština Bogu Ocu.
Zato je Kristova Žrtva žrtva pomirnica (žrtva zadovoljštine).
Po njoj je čast Božja potpuno obnovljena i čovjek se može pomiriti s Bogom Ocem.
Koji se sakramenti spajaju u Misnoj Žrtvi?
* Euharistija
Sakrament oltara, pravo Tijelo i Krv Kristova. Sveta pričest jest primanje toga sakramenta.
* Sveti red
Svećenik, po sakramentu zaređenja, djeluje u osobi Krista te ima vlast posvećivati kruh i vino čineći ih Tijelom i Krvlju Kristovom što nazivamo transupstancijacija. Svećenik i prinosi Misnu Žrtvu.
* Krštenje
Krštenjem je čovjek umro svom grešnom stanju života, i primanjem Duha Svetoga ponovno se rodio u božanski život unutarnje povezanosti s Bogom u Kristu. Po toj povezanosti s Kristom, u čije je ime kršten, vjernik može sudjelovati u prinošenju Žrtve sa svećenikom. Bez krštenja, bez unutarnje povezanosti s Kristom nema punog, djelatnog sudjelovanja u Misnoj Žrtvi.
* Potvrda
Potvrdom se učvršćuje veza s Kristom i darovima Duha Svetoga, te vjernik postaje sposoban zrelo, svjesno i odgovorno sudjelovati u Žrtvi svete Mise.
* Ispovijed
Kako bi se što čišće i potpunije sudjelovalo u Žrtvi Mise, ispovijed je potrebna u redovitim razmacima kako bi se što potpunije uklonio grijeh i odvojenost od Boga. Na početku Mise je Confiteor, što je Ispovijed grijeha. Žrtva Mise prinosi se za oproštenje grijeha i može se primijeniti samo na vjernike koji su otvoreni za to oproštenje. Ispovijedanje grijeha i traženje oproštenja prirodno pomaže u tom procesu.
Doprinosimo li i mi nešto od sebe u Misi?
Da, u Offerande, prinošenju Svećenik prinosi kruh i vino Bogu. Na taj način, naše žrtve i darovi se prikazuju Bogu. Sva djela proteklog tjedna i sva buduća djela, cijeli naš život, prinose se Bogu preko svećenika u prinosu. Ne dolazimo na Misu praznih ruku, već i istinski prinosimo nešto, poput Bogojavljenja: zlato, tamjan, smirnu i klanjanje.— ali iznad svega srce koje klanja.
Možemo li se spasiti vlastitim djelima?
Ne. Stoga svećenik uzima istu tvar koju je Isus uzeo nakon Posljednje večere, naime kruh i vino, kako bi kasnije bili posvećeni kao Tijelo i Krv Isusa Krista, kako bi s njima prinio beskrajno vrijednu Žrtvu Mise, koja je dovoljna za oproštenje naših grijeha, zadovoljštinu Bogu Ocu, pomirenje s Bogom, uskrsnuće od mrtvih, uzašašće na nebo i vječni život.
Imaju li naše žrtve i djela koja prinosimo ikakvo značenje?
Djela i žrtve učinjene odvojeno od Boga nemaju nadnaravnu vrijednost.
No sjedinjena s Kristovom Žrtvom postaju dragocjena.
Zato svećenik u kalež dodaje kap vode u vino: ta kap označuje naše ljudsko sudjelovanje sjedinjeno s božanskom Žrtvom. Krist uključuje sve naše darove i prinose u svoju Žrtvu i prikazuje ih Bogu Ocu.
Posvetom kruha i vina od strane svećenika, žrtva križa se uprisutnjuje, a naše žrtve se u nju utjelovljuju i svećenik ih prinosi. Kršteni vjernici sudjeluju u ovom prinosu. Kao krštena osoba, možete činiti ovaj prinos čiste duše samo ako ste iskreno priznali svoje grijehe u Ispovijedi grijeha, ako ste sami nešto prinijeli u prinosu i ako ste iskreno ispovjedili svoju vjeru u Vjerovanju. To je linija ljudskog sudjelovanja u Misi.
Naša dobra djela ne zamjenjuju Kristovu Žrtvu, ali nas čine svetijima i sposobnijima svjesno sudjelovati u njezinu prinošenju Bogu Ocu.
Koji je, osim pomirenja s Bogom, najveći plod Misne Žrtve?
Sveta Pričest. Krist, koji nas je otkupio na križu, ne ostaje izvan nas. On se stvarno sjedinjuje s nama. Kako uči sveti Augustin:
„O sakramentu pobožnosti, o znaku jedinstva, o svezo
ljubavi!“
— Augustin Hiponski
Po Pričesti Krist prebiva u nama, a mi u Njemu. Neka Ga primimo čistim srcem. Jer dok god se na našim oltarima prikazuje Sveta Misna Žrtva, čovječanstvo još ima izvor milosti, pomirenja i života.
"Ovaj članak temelji se na tekstu “Waarom de Mis” autora đakona E. Veldman, objavljenom na stranici TLM Den Bosch. Tekst je prilagođen, proširen i stilski uređen za potrebe ove publikacije."
