Ovaj divni apostol, Anđeo Suda,
rođen je u Valenciji u Španjolskoj 1357. U dobi od osamnaest godina zavjetovan
je u Redu svetog Dominika. Nakon briljantnog studija postao je magistar svete
teologije i počeo propovijedati. Tri je godine čitao samo Sveto pismo, a cijelu
je Bibliju znao napamet. Donio je Kristovo svjetlo Židovima u Valenciji, a
njihova je sinagoga postala crkva.
Četvrto dijete englesko-škotskog plemića Williama Stewarta
Ferrera i njegove supruge Španjolke Constancije Miguel; njegov je otac imao san
u kojem mu je rečeno da će Vincent biti svjetski poznati dominikanski fratar.
Dječak je se i pridružio dominikancima 1367. Doktorirao je teologiju na
Sveučilištu u Lleidi. Svećenik. Misionar. Predavao je teologiju. Savjetnik
kralja Aragona. Tijekom teške groznice 1398. Vincent je imao viziju Krista,
svetog Dominika de Guzmana i svetog Franje Asiškog. Bilo je to iskustvo koje mu
je promijenilo život - Vincent je primio nadnaravne darove i vjeruje se da je
on glasnik pokore, "anđeo apokalipse" poslan da pripremi
čovječanstvo za Kristov sud.
Tuga zbog velikog raskola koji je tada
pogađao Crkvu doveo ga je do točke smrti u dobi od četrdeset godina, ali osobno
ga je Gospodin, kojeg je vidio u slavi, izliječio i zamolio ga da krene
obraćati grešnike, jer „Moj je sud blizu“. Tumačenjem Svetoga
pisma, Sud je vrijeme kušnje u kojem dobri postaju bolji molitvom i
prepuštanjem Božjoj Providnosti, a bezbožni hule. Sud koji je trebao pasti na
Europu, razdiranje Kristove haljine kroz još veću rascjepkanost Crkve,
uslijedit će ubrzo nakon vremena Svetog Vinka; njegov je apostolat spasio
veliki broj duša od velikih i kobnih opasnosti.
Ovaj gotovo čudesan apostolat
trajao je dvadeset jednu godinu. Propovijedao je i obraćao na svetu katoličku Vjeru
diljem zapadne Europe, u gradovima i selima Španjolske, Švicarske, Francuske, Njemačke,
Nizozemske, Italije, Engleske, Irske, Škotske i ujedno radio na okončanju
Zapadne šizme. Spavao je na podu, on je dakle imao pravi dar jezika od
Gospodina (jer on je govorio samo španjolski, ali su ga svi slušatelji
razumjeli), živio je u beskrajnom postu, a svakodnevno je prinosio Bogu svetu
Misnu žrtvu. Posvuda su deseci tisuća grješnika bili obraćeni i popravljeni.
Nevjernike, heretike, Židove prosvijetlilo je i ogrijalo Sunce pravde.
Nevjerojatna su čuda potvrdila njegove riječi. Svaki dan dvaput je čudesno
zvono dozivalo bolesne, slijepe, hrome da ozdrave, a najtvrdokorniji grešnici
postali su sveci. Iako je govorio samo svoj materinji španjolski, njega su ipak
savršeno razumjeli svi ljudi koji ga slušahu. Povorke desetina tisuća pokornika
slijedile su ga u savršenom redu. Crkve, samostani, sirotišta, bolnice bi se
gradile tamo kuda je on prolazio.
Poznat je slučaj kako je vratio ubijenog
čovjeka u život a da bi dokazao moć kršćanstva promatračima, te bi izliječio
ljude u bolnici samo molitvom ispred nje. Toliko je naporno radio na izgradnji
Crkve da je postao zaštitnik ljudi koji se bave građevinskim zanatima – uz to, zapisano
je da je svojom moćnom molitvom Bogu spasio građevinskog radnika kojeg je u padu
sa zgrade, jednostavno usporio kako bi čovjek tek lagano dolebdio na tlo.
Usred svih počasti koje su mu
stizale, njegova poniznost ostala je duboka, njegova molitva postojana. Uvijek
mu je molitva bila glavna priprema za propovijedanje. Jednom, međutim, kada je
osoba visokog ranga trebala biti prisutna na njegovoj propovijedi, on je
zanemario molitvu radi učenja. Plemić se nije osobito dojmio tako pažljivo
iznesenim govorom. Ali opet je došao da čuje sveca, a druga propovijed, za koju
su molitve svetog Vinka pred raspelom bile priprava, duboko se dojmila njegove
duše. Kad je sveti Vincent čuo njegovu reakciju, primijetio je da je u prvoj
propovijedi Vincent bio taj koji je propovijedao, ali da je u drugoj to bio Isus
Krist.
Sveti
Vinko se razbolio u Vannesu u Bretanji i primio krunu vječne slave 1419.
godine.
„Što
god činio“, rekao je sveti Vinko, „ne misli na sebe, nego na
Boga.“ U tom je duhu propovijedao i sam Gospodin Bog nam je govorio po
njemu; u tom duhu, ako budemo slušali, i mi ćemo čuti Božji glas.
____________________
Spomendan
5. travnja
6. travnja u nekim područjima
5. svibnja (Dominikanci)
Rođen
23. siječnja 1350. u Valenciji (dio moderne Španjolske)
Preminuo
5. travnja 1419. u Vannesu, Bretanja, Francuska prirodne smrti
sahranjen u katedrali u Vannesu
Kanoniziran
3. lipnja 1455. papa Kalist III
Prilikom priznanja njegove svetosti i kanonizacije, naglas su pročitani zapisi o njegovih 800 potvrđenih čuda;
Bilo ih je i više, no slavljenici su bili odlučili
krenuti s priznanjem.
Zaštitnik
protiv epilepsije
–
ciglara
graditelja
građevinskih radnika
radnika na pločniku
vodoinstalatera
keramičara
Predstavljen je sa
Biblijom, te kao
Dominikanski propovjednik s plamenom na ruci
Dominikanski propovjednik s plamenom na glavi
Dominikanac koji drži otvorenu knjigu dok propovijeda
Dominikanac s kardinalskim šeširom
Dominikanac s raspelom
Dominikanac s trubom u blizini, često silazi s neba, pozivajući se na
svoje viđenje
Dominikanac s krilima, nazivajući svoju viziju "anđelom
apokalipse"
Na propovjedaonici, koja predstavlja njegov život Reda Propovjednika (O.P.)
Sa plamenom, koji ukazuju na darove od Duha Svetoga.
