Pogrješivost nazovi "općeprihvaćenosti" papinstva

Zašto tzv. 'opće i mirno prihvaćanje' ne može biti nepogrješiv a tako ni prihvatljiv dokaz da je Bergoglio papa

Argument svetog Roberta Bellarmina govori o eventualnosti "heretičkog pape", koji bi prestao biti ipso facto vrhovni pontifikat, iz čega on sam prvenstveno prestaje biti kršćanin i član Crkve. Dakle, u ovom slučaju Crkva ne bi sudila papi, nego nelegitimnom papi, koji zapravo nije ni katolik. Crkva bi samo maknula sa stolice svetog Petra čovjeka koji nema službu pape, tj. vrhovnog poglavara, što zapravo znači uistinu braniti Katoličku vjeru, a ne izdati ju.

I tom argumentu “općeprihvaćenosti” među katolicima, jer s ovim vjerojatnim heretikom, koji bi zauzeo Stolicu svetog Petra, kako se u članku točno prikazuje, očito bi došao kraj.

Dakle, u slučaju Bergoglia, on jasno pokazuje da nije Papa a imenovao je 130 kardinala od kojih 92 imaju pravo glasa u sljedećoj konklavi.

Ali "Universi Dominici Gregis" jasno pokazuje da se ništa ne može promijeniti u Rimu nakon smrti rimskog prvosvećenika, u primjeru imenovanja kardinala, što se zaključuje, također u situaciji potpune spriječenosti službe legitimnog pape, u člancima 76. i 77.; jer se Benedikt XVI. nije odrekao službe (munus petrinum) jasno daje do znanja da je konklava 2013. bila nevaljana.

Iz toga proizlazi da nije toliko problem taj uzurpator na Stolici svetoga Petra koji izriče mnoge hereze, jer on je samo posljedica uzroka nevaljanog izbora, nego vjerojatni nekontinuitet legitimnog pontifikata kojeg je on izazvao.

Zato katolici, osobito legitimni kardinali, moraju shvatiti da ako nema vjere u Rimu, onda uzrok tome nisu bili legitimni pape s doktrinarnim pogreškama, već je uzrok jasna okupacija unutar Rima, koja je uzrokovala vrhunac s Bergogliom, u planiranju koji je konačno završen.

Dakle Crkva je dovedena u opasnost da više ne bira pape, neophodnim kardinalima iz zadnjih legitimnih pontifikata, u valjanim konklavama.

Nije li upravo to zapravo njihova glavna namjera (Bergoglio planira nasljednika kojega već naziva "Ivan XIV"), prema posljednjim herezama koje je Jorge Mario izrekao u Singapuru i koje je samo četiri dana nakon toga iznova potvrdio, te još jednom 24. rujna na internacionalnom sant'egidio "molitveno-ekumenjaškom" sastanku u Parizu:

Zamijeniti Kristovu Crkvu svjetskom religijom koja je po planu, mjeri i želji UN-globohomo Novobabilonaca?

Sveti Jeronim: Viđenje Krista

 Sveti Jeronim: Vizija Krista

Nakon mnogo godina provedenih u Jeruzalemu prevodeći Riječ Božju, Jeronim je završio svoj veliki projekt samo nekoliko dana prije Božića. Kako bi proslavio svoj uspjeh, Jerome je odlučio provesti Badnjak u obližnjem Betlehemu, u jednoj od brojnih špilja koje su posute krajolikom. Prema drevnom izvještaju, negdje oko ponoći ukazao mu se Isus govoreći: "Jeronime, što ćeš mi dati za rođendan?"

Jeronim je odmah i s entuzijazmom izjavio: "Gospodine, dajem ti svoj prijevod tvoje riječi." Ali umjesto da mu čestita, Isus je jednostavno odgovorio: "Ne, Jeronime, to nije ono što želim."

Jerome je ostao bez riječi. Tada se počeo žaliti i prigovarati Isusu, pitajući ga zašto ga je pustio četrdeset godina, daleko od kuće, radeći na nečemu drugom od onoga što je Bog najviše želio od njega. Ali Isus je šutio. Jeronim je počeo predlagati druge načine slavljenja Isusova rođendana - postiti, postati pustinjak, davati svoju imovinu siromasima. Svakome od njih Isus je odgovorio: “Ne. Jeronima. To nije ono što najviše želim.”

Naposljetku, Jeronim se usprotivio: “Onda ti meni reci, Gospodine. Reci mi što bi te najviše razveselilo za tvoj rođendan i imat ćeš to.”

“Obećavaš li, Jeronime?”

"Da, Gospode, bilo što."

Isus je odgovorio: "Daj mi svoje grijehe..."